Jutarnje navike i početak praćenja sna
Svako jutro, Annie i njen partner započinju dan pitanjem jedno drugom kako su spavali. Annie, koja radi kao direktorica za ljudske resurse i sigurnost, često odgovara da nije sigurna dok ne provjeri podatke na svom pametnom satu. Praćenje sna je počela iz brige da njen san nije dovoljno kvalitetan, a danas sebe opisuje kao “štrebera za podatke o snu”. Redovno analizira podatke kako bi bolje razumjela svoje opće zdravlje, donosila odluke o načinu života i procijenila koliko može biti produktivna tokom dana.
Rast industrije praćenja sna
Industrija praćenja sna bilježi brz rast i postaje sve profitabilnija, slično kao što su Fitbits i Strava promijenili način na koji ljudi prate fizičku aktivnost. Na tržištu se može pronaći širok spektar uređaja – od prstenova, traka za glavu, satova i drugih nosivih uređaja, do onih koji se postavljaju ispod madraca ili pored kreveta. Svi oni obećavaju poboljšanje kvaliteta sna, nudeći korisnicima podatke koji bi mogli zaintrigirati i najpoznatije spavače iz bajki.
Povećana svijest i zabrinutost zbog sna
Sve više ljudi postaje zabrinuto spavaju li dovoljno, posebno ako ne ispunjavaju preporučene smjernice za trajanje sna. Dr. Hannah Scott, viša naučna saradnica u oblasti psihologije sna i suizumiteljica nosivog uređaja za praćenje i liječenje hronične nesanice, smatra da je popularnost ovih uređaja uglavnom pozitivna jer podiže svijest o važnosti sna i zdravim navikama spavanja. Ipak, upozorava da prevelika posvećenost optimizaciji sna može imati suprotan efekat – što se više trudimo da zaspimo, to nam je teže. Ova preokupacija podacima o snu može postati nezdrava i problematična.
Polisomnografija i ograničenja nosivih uređaja
Najprecizniji uvid u zdravlje sna pruža polisomnografija – noć provedena u laboratoriji, gdje se pomoću elektroda na glavi i tijelu prate moždani talasi, pokreti očiju, disanje, rad srca, pokreti mišića i nivo kisika u krvi. Ova metoda daje detaljne informacije o fazama sna, broju buđenja i vremenu potrebnom za uspavljivanje, objašnjava profesor Christopher Gordon, stručnjak za zdravlje sna. Nasuprot tome, nosivi uređaji ne mogu precizno odrediti koliko je vremena potrebno da osoba zaspi ili koliko je zaista bila budna tokom noći, jer ne mjere moždanu aktivnost. Umjesto toga, oslanjaju se na podatke o otkucajima srca, temperaturi, pokretima i nivou kisika, koje algoritmi koriste za procjenu kvaliteta sna. Međutim, ti podaci često ne odražavaju stvarno stanje sna u mozgu.
Šta znači dobar san?
Još uvijek ne postoji precizna definicija šta zapravo predstavlja dobar san, ističe docentica Jen Walsh, direktorica Centra za nauku o snu. Količina sna, odnosno ukupno vrijeme provedeno spavajući, lako se mjeri, ali kvalitet sna je mnogo složeniji i uključuje vrijeme provedeno u različitim fazama sna, kao i učestalost i trajanje buđenja. Preporuke za odrasle su između sedam i devet sati sna po noći, ali ne postoje jasne smjernice o optimalnom udjelu pojedinih faza sna. Kvalitet sna je i vrlo subjektivan – često se dešava da se ljudi osjećaju neispavano iako laboratorijski podaci pokazuju suprotno, što potvrđuje i dr. Maya Schenker, istraživačica na temu traume i sna.
Prednosti i ograničenja potrošačkih uređaja
Jedna od prednosti potrošačkih uređaja za praćenje sna u odnosu na laboratorijsku polisomnografiju je mogućnost svakodnevnog praćenja tokom dužeg perioda, dok laboratorijska mjerenja daju samo trenutni uvid. Rachel, državna službenica iz Canberre, navodi da joj je prsten za praćenje sna pomogao da shvati kako večernji pilates pozitivno utiče na njen san. Annie je primijetila da joj se, nakon čaše vina uveče, otkucaji srca tokom sna povećaju za oko 10%.
Uloga uređaja u promjeni navika
Stručnjaci ističu da je najveća vrijednost ovih uređaja u tome što pomažu ljudima da shvate kako njihove navike i ponašanja utiču na san, te ih motivišu na promjene. Dr. Vanessa Hill, naučnica za san, naglašava da sama analiza podataka nije dovoljna za promjenu ponašanja, ali da obavijesti i preporuke koje uređaji šalju mogu biti snažan podsticaj. Na primjer, ako sat sugeriše da je šetnja ili izbjegavanje kofeina u određeno vrijeme poboljšalo san, to može motivisati korisnika da nastavi s takvim navikama.
Hill koristi i pametni sat i prsten za praćenje sna, posebno prateći otkucaje srca tokom sna, jer joj varijacije mogu ukazati na početak bolesti i prije nego što osjeti simptome. Ako primijeti lošu varijabilnost otkucaja srca, odlučuje da tog dana uspori tempo.
Ograničenja i potencijal uređaja za praćenje sna
Stručnjaci naglašavaju da potrošački uređaji za praćenje sna nisu dijagnostički alati i imaju svoja ograničenja. Algoritmi koji se koriste često su trenirani na zdravoj populaciji, pa možda neće prepoznati specifične signale kod osoba sa određenim zdravstvenim stanjima. Također, navike spavanja se mijenjaju tokom života, što algoritmi možda ne uzimaju u obzir.
Ipak, ovi uređaji mogu biti korisni za poticanje zdravijih navika spavanja. Ako ljudi počnu svjesno odlaziti na spavanje s namjerom da poboljšaju svoje navike, to može imati pozitivan uticaj na njihovo zdravlje, zaključuju stručnjaci.
