Dogovor Albanesea i Trumpa: Više od ekonomije
Australijski premijer Anthony Albanese postigao je višemilijarderski dogovor s Donaldom Trumpom o razvoju projekata kritičnih minerala u Australiji, iako ti projekti nikada neće biti komercijalno isplativi. Na prvi pogled, čini se da je premijer prihvatio logiku “umijeća dogovora”, ali stručnjaci ističu da u današnjem svijetu vrijednost nacionalnih resursa nadilazi čistu ekonomsku računicu.
Američka ulaganja i strateški značaj
Hayley Channer, direktorica programa ekonomske sigurnosti na Univerzitetu u Sydneyu, naglašava koliko je značajno što američki kapital dolazi u australske kompanije. “Ovo je zaista izvanredno, i iznenađena sam koliko je dogovor dobar. Ovakva sredstva su nam prijeko potrebna”, ističe ona. Zajednička ulaganja u projekte u Zapadnoj Australiji i Sjevernoj Teritoriji stavljaju Australiju u središte američkih napora da smanji ovisnost o kineskim kritičnim mineralima – slabosti koju Kina vješto koristi u trgovinskom sukobu velikih sila.
Albanese i Trump su se obavezali da će svaki uložiti po 1,5 milijardi australskih dolara u narednih šest mjeseci, kao dio dugoročnog plana vrijednog 13 milijardi dolara za projekte u obje zemlje.
Kineska dominacija i tržišna dinamika
Statistika jasno pokazuje kinesku dominaciju: ova zemlja drži oko 70% globalne proizvodnje rijetkih zemnih minerala, 90% prerade i 93% proizvodnje magneta. Ono što ne iskopa kod kuće, Kina uvozi iz projekata koje posjeduje širom Afrike, Azije i Australije, koristeći vlastitu transportnu infrastrukturu, a zatim te elemente prerađuje kod kuće.
Kina je godinama koristila svoju proizvodnu moć da preplavi svjetsko tržište jeftinim rijetkim zemnim mineralima, obarajući cijene i izbacujući konkurente iz posla. “To je upravo ono što Kina radi – preplavi tržište jeftinim proizvodima, cijene dionica drugih kompanija padaju i one propadaju. Te kompanije ne mogu opstati same”, objašnjava Channer.
Zašto je državna intervencija neizbježna
Zbog ovakve tržišne dinamike, intervencija države postaje nužna i vjerovatno će biti potrebna i u budućnosti kako bi industrija ostala održiva. Industrija rijetkih zemnih minerala suočava se i s dodatnim izazovom: napredni proizvođači ne mogu napraviti svoje proizvode bez ovih elemenata, ali im je potrebna samo mala količina svakog, što otežava rudarima da ostvare ekonomiju obima.
“Za razliku od naftne industrije, ovdje su potrebne samo male količine minerala u svakom proizvodu”, kaže Channer. “Ali bez tih minerala, proizvod jednostavno ne funkcioniše. Dakle, industrija sama po sebi nije komercijalno održiva, ali su nam ti minerali potrebni za sve.” Ona to poredi s kvascem u pizzi: “Treba vam samo malo, ali bez kvasca nema pizze.”
Nova pravila igre: Pregovarački ulog umjesto ekonomske logike
Richard Holden, profesor ekonomije na Univerzitetu New South Wales, poznat po svom racionalnom pristupu, također smatra da vrijednost ovog dogovora nadilazi klasičnu procjenu koristi i troškova – koja ovdje ne ide u korist isplativosti. “Vrijedi”, kaže Holden. “Danas živimo u drugačijem svijetu nego prije Trumpa i Xija. Sada države djeluju kao države, a ne kao kompanije koje posluju unutar njih.”
Drugim riječima, moć i pregovarački ulozi su ono što danas ima težinu. Holden ističe da su kritični minerali jedan od rijetkih pregovaračkih aduta koje Australija ima u odnosu na SAD. “Ovo je važno predsjedniku Trumpu, pa bi trebalo biti važno i nama. Klasični test koristi i troškova ovdje ne vrijedi. Moramo se pitati: ‘Prolazi li test pregovaračkog čipa?’ Ovaj dogovor ga prolazi. Teže pitanje je: ‘Koliko novca je opravdano potrošiti na to?'”
