Uvod
Pitanje vlasništva i kontrole nad Naftnom industrijom Srbije (NIS) postalo je ključno za ekonomske i političke odnose Srbije, posebno u kontekstu međunarodnih sankcija i energetskih izazova. Njemački i švicarski mediji analiziraju trenutnu situaciju, ističući dileme s kojima se suočava Beograd, kao i moguće posljedice po srpsku privredu i odnose sa Rusijom.
Američke sankcije i prekid isporuke nafte
Naftna industrija Srbije nalazi se pod većinskom kontrolom ruskih kompanija, što je sada dovelo do ozbiljnih problema za Beograd zbog uvođenja američkih sankcija. Nakon višemjesečnih pokušaja da se izbjegne njihova primjena, sankcije protiv srpskog energetskog koncerna NIS su stupile na snagu. Hrvatska je obustavila sve isporuke nafte Srbiji, a gotovo sva nafta u Srbiju dolazi preko Jadranskog naftovoda (JANAF), koji povezuje hrvatsku luku Omišalj sa Srbijom i Mađarskom. JANAF-om upravlja hrvatska državna kompanija.
Pitanje opskrbe i tržišna pozicija NIS-a
Već početkom godine postojala su upozorenja da bi opskrba Srbije naftom mogla biti prekinuta. Američke sankcije, uvedene 10. siječnja, usmjerene su protiv ruske naftne industrije, uključujući Gazprom Neft i njegove podružnice, što direktno pogađa NIS, dominantnu kompaniju na srpskom tržištu. Podsjeća se da je Srbija 2008. godine prodala NIS Rusiji za 400 milijuna eura, što je bilo znatno ispod tržišne vrijednosti, kao svojevrsna kompenzacija za ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a protiv neovisnosti Kosova. Od tada, srpska država ima samo manjinski udio u ovoj profitabilnoj kompaniji.
Odgode sankcija i trenutna situacija na tržištu
Srbija je, uz podršku Mađarske i Hrvatske, u nekoliko navrata uspjela odgoditi početak primjene sankcija, ali su rokovi postajali sve kraći, što je ukazivalo na skori kraj takve strategije. S obzirom na dominantan položaj NIS-a, postavlja se pitanje kako će i po kojoj cijeni srpsko gospodarstvo biti opskrbljivano naftom u budućnosti. U trenutku stupanja sankcija na snagu, benzin i dizel su još uvijek bili dostupni zahvaljujući zalihama koje je NIS stvorio, ali su se pojavili problemi s plaćanjem kreditnim karticama u pojedinim poslovnicama.
Neizvjesnost u drugim sektorima
Nova situacija utječe i na druge sektore, poput zrakoplovne kompanije Air Serbia, koja je veliki klijent NIS-a. Nakon ulaska Etihad Airwaysa, Air Serbia se značajno proširila, a u posljednje vrijeme imala je koristi od svakodnevnih letova za Rusiju iz Beograda. Dodatno, situaciju otežava i ovisnost Srbije o ruskom plinu, pri čemu u posljednjih nekoliko godina nisu poduzeti značajni koraci za smanjenje te ovisnosti.
Geopolitičke dileme i moguća rješenja
Srbija je, kao protuuslugu za to što se nije pridružila sankcijama protiv Rusije, uspjela dogovoriti povoljne, ali kratkoročne ugovore o isporuci plina iz Rusije. Ipak, nacionalizacija NIS-a mogla bi ugroziti buduće plinske aranžmane. Predsjednik Aleksandar Vučić javno je izjavio da je sada potrebno razgovarati sa Rusijom o svim pitanjima. Beograd se nalazi pred izborom: pretrpjeti ekonomske štete ili riskirati narušavanje odnosa s Rusijom.
Vučićeva pozicija i zaključak stručnjaka
Vučić se, prema navodima, priklanja opciji prihvaćanja ekonomskih posljedica, budući da su sankcije uvedene zbog većinskog ruskog vlasništva nad NIS-om. Ruski državni koncern Gazprom i njegova podružnica Gazprom Neft zajedno posjeduju 55 posto dionica NIS-a, dok je 30 posto u vlasništvu srpske države. Rusija je preko NIS-a stekla značajan utjecaj u Srbiji i na Balkanu, dok je Srbija zauzvrat dobila ruskog saveznika u vezi s Kosovom. U kontekstu rata u Ukrajini, ova prodaja sve više postaje teret za Srbiju.
Jedno od mogućih rješenja bila bi prodaja ruskih dionica NIS-a europskim državama ili kompanijama, za što je Hrvatska pokazala interes, ali Rusija odbija potpunu prodaju. Tako Beogradu ostaje samo opcija nacionalizacije NIS-a, što stručnjaci smatraju jedinim razumnim potezom. Ipak, takav korak bi neizbježno narušio odnose s Rusijom, zbog čega ga Vučić za sada isključuje, prihvaćajući ekonomske posljedice za zemlju.
